Upravljanje bojama za Roll Printing Labels

Upravljanje bojama za štampanje naljepnica u rolni (II)

Dakle, kako funkcioniše pravi sistem upravljanja bojama? Zašto je to potrebno štamparskoj industriji? Jednostavno rečeno, u nekom trenutku u budućnosti morat ćemo u potpunosti transformirati štampanje iz zanata u automatizirani proces koji će se morati takmičiti i opstati s drugim industrijama za obradu informacija ili slika kako bi opstao. Ova promjena se neće dogoditi uskoro. Stručnjaci predviđaju da će se štamparska industrija dramatično promijeniti u narednih 30 godina, a pravi pomak počinje 2010. Samo je pitanje vremena kada će stručnjaci pogriješiti. Ali ova promjena će se dogoditi, i to će biti velika, tako da će sve štamparske kompanije morati razmišljati o tome, planirati je i implementirati je sada, u nadi da će se prilagoditi stvarnom pomaku u štampanju. za ne više od 10 godina.

Štamparu budućnosti karakteriše uključivanje kompletne kontrole procesa i specifikacije kontrole kvaliteta. Što se tiče kontrole procesa, fabrika će u potpunosti automatizovati unos papirne boje sa jednog kraja i izlaz štampanih proizvoda sa drugog. Svi aspekti procesa štampanja će se kontrolirati korištenjem automatskih lanaca povratnih informacija u obliku mjerenja gustine štampe/proširenja tačaka/poravnanja, čija je jedina svrha postizanje stabilne konzistentnosti u procesu proizvodnje pri velikim količinama, bez obzira na to kako se odvija proces reprodukcije. slike je definisan.

Planiranje proizvodnje vršit će CIM (Computer Integrated Manufacturing) sistemi koristeći CIP4 tehnologiju, međunarodnu saradnju za integraciju procesa prije štampe, štampe i poslije štampe. CIM može iskoristiti prednosti varijabli procesa kako bi zadovoljio potrebe kupaca i odredio efikasne i stabilne rasporede proizvodnje na bazi koja se stalno mijenja. Uloga štampača će jednostavno biti da prati povratne informacije, da obezbedi da oprema za štampanje pravilno kompenzuje promene u proizvodnom procesu i da održava stabilan kvalitet štampe.

Tada će se odrediti kvalitet štampe. Kupci kreiraju slike na ekranu, upravljaju bojama zadatim zadatkom i određenom tintom, vrstom papira i postižu željeni kvalitet štampe. Ovo zauzvrat može odrediti izbor različitih cijena papira i tinte. Sa ove tačke gledišta, svaki korak proizvodnog procesa se kontroliše merenjem kako bi se postigla vizuelna konzistentnost.

Kupci ne moraju razumjeti proces štampanja, a štampači više ne objašnjavaju slijepo zahtjeve kupaca. Njihov posao je da kontrolišu proces štampanja, što je teži zadatak od obnavljanja originalnog rukopisa, a radiće sa programerima sistema za upravljanje bojama kako bi bolje definisali tačna merenja za vizuelno podudaranje boja.

Sada je poglavlje CGATS počelo da pokušava da kvantitativno uskladi kvalitet sa skalama boja i vrijednostima tolerancije, što je korak naprijed iako su varijable sistema i dalje veoma složene. Počeli su sa SWOP-potvrđenim procesom, koji je vizualan, ali uključuje TR001 mjerenja koja se sada mogu kvantitativno uporediti s vizualnim rezultatima.

Pored ovih napora, druge grupe spomenute u IPA izvještaju rade na istom krajnjem cilju povezivanja vizuelnog i kvantitativnog podudaranja. Ovo je ostvariv cilj. Dakle, gde se tu uklapa operater štampača? Njihov konačni zadatak je opisan, ali proces nije objašnjen. Prvo treba da shvate faktore koji utiču na stabilnost štamparske mašine i pronađu „slatku tačku“ za svoju štamparsku opremu, odnosno najstabilniji set uslova štampanja.

Neophodno je pronaći stanje maksimalnog raspona boja štamparske mašine, odnosno štampati najbogatije boje pod određenim uslovima korišćenjem specificirane boje i vrste papira. Međutim, neki koncepti nisu neophodni ako negativno utiču na stabilnost štampe, kao što su ravnoteža i reprodukcija stepenica. Sve dok štampač stalno štampa ispravnu gamu, kopija ulazne skale na ploči je pravilno izbalansirana nakon upravljanja bojom.

Prva dva pokušaja štampanja GRACOL-a bili su dobar primer promene uloge operatera štampača koja je imala mnogo pozitivnih efekata. To su uradile dvije vrlo dobre štamparije, a cilj je bio "samo" gustina štampe i vrijednost koraka povećanja (širenje tačke) odštampane test trake.

Vrlo je potrebno mjeriti vrijednost gustine i vrijednost proširenja tačke na cijeloj ploči na početku, a ne samo na jednoj strani ploče, a tolerancija je također vrlo stroga, ± tačka greške gustine i tačka tačke ekspanzija. Uslovi su veoma zahtevni i cilj je postizanje vrednosti gustine i stabilne štampe. Ako je potrebno, CTP (računarska direktna štamparska ploča) oprema se može koristiti za kompenzaciju proširenja tačke.

U oba slučaja, ne postoji način da se nadoknadi proširenje tačke. Kada se pogleda cjelokupni print proof, bilo je mnogo varijacija koje su bile neprihvatljive za naše potrebe. Očigledno je da je boja koda boje na istoj poziciji na listu stabilna, ali je nužno povezana sa varijablama za štampanje koje se javljaju u zadatku. Budući da su uvijek štampali slike i koristili samo mjere za početak proizvodnje, to nije utjecalo na njihove štamparske aktivnosti u prošlosti, ali čim su te vrijednosti postale ciljne vrijednosti, cijeli proces proizvodnje se promijenio.

Nakon nekih eksperimenata i testova, ustanovljeno je da što je bliža gustina štampe i ciljne vrednosti proširenja tačaka koje je propisao GRACOL, to je boja štamparske boje ujednačenija.

Istraživanja pokazuju da konstantno promjenjivi uvjeti tokom cijelog ciklusa tiska, čak i ako su te promjene kontrolirane, u određenoj mjeri utiču i na proces štampanja, jedini način da se postigne ujednačena boja štamparske boje je da se uspostave standardi procesa štampanja i da se izvode na određeno vrijeme bez razmatranja smetnji. Drugim riječima, štampanje može biti proces, i to onaj koji stabilno radi u procesu širenja velike tačke kako bi se postigla ujednačena replikacija. Očigledno, sloj mastila na valjku ne može se ravnomerno odvojiti u uslovima visokog kontrasta (tj. niskog proširenja tačaka) i uslovima uključeno/isključeno.

Ovo je važno, ne samo zato što potvrđuje da su vrijednosti skale boja GRACOL-a vjerovatno blizu idealne, nakon što sve ove ciljne vrijednosti odražavaju kolektivnu mudrost grafičke industrije, već i zato što to znači da je nisko širenje tačaka i konstantna tzv. skala za fini ispis" nisu potrebni u svim slučajevima (čak i kada se štampaju slike). I apsolutno je neprikladan za uspostavljanje stabilnog i dosljednog proizvodnog procesa.

Proces štampe kao proizvodni proces je vrlo idealna situacija, trebalo bi da vodi razvoj industrije. Iako nije sigurno da li će ova promjena smjera otežati zadatak štampača, svakako će omogućiti da se proces štampanja bolje definira i dovede našu štamparsku industriju u dobru poziciju da stoji i opstane u budućnosti.